Dana 25. lipnja 1991. sastao se Hrvatski sabor i donio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske.U okruženju velikosrpskih prijetnji i inertnosti svjetske diplomacije, Hrvatski sabor je proglasio Republiku Hrvatsku, do tad u sastavu socijalističke Jugoslavije, suverenom i samostalnom državom. Tim činom, Hrvatska je postala neovisna država, pokrenula je postupak razdruživanja od drugih jugoslavenskih republika i zatražila međunarodno priznanje. U svom govoru, prvi Hrvatski predsjednik i vrhovnik dr. Franjo Tuđman je istaknuo: “Mi ne možemo više podržavati život u zajedničkoj državi, u kojoj postoji neprekidna, pritajena i javna agresija, patološka mržnja i zloća prema svemu izvornome hrvatskom. U državnoj zajednici, u kojoj smo suočeni s uzastopnim prijetnjama upotrebe sile, kako one zajedničke, tako i ilegalne u obliku buntovništva i terorizma. Proglašujući samostalnost Hrvatske, mi činimo isto ono što i svi narodi svijeta na putu postizanja svoje neovisnosti i to iz istih, prirodnih i vrhonaravnih razloga.” No moramo se prisjetiti da Europa i svijet nisu s oduševljenjem dočekali odluku Hrvatskog sabora, jer je svijet još uvijek predlagao nekakvu novu Jugoslaviju, u koju povratak nije bio moguć. Pokazala je i to krvava ratna zbilja, napadi na Vukovar, Dubrovnik i ostale hrvatske gradove, a genocidna velikosrpska agresija, potpomognuta tzv. JNA pokušala je učiniti konačni obračun sa Hrvatskom i hrvatima. No uslijedio je žestoki odgovor i herojska borba hrvatskih branitelja koji su spremno stali u obranu Domovine, sve do njezinog konačnog oslobođenja.